Lakoća, fluidnost, pozitivnost i šljokice u životu ne znače da trebate izgubiti vezu s „realnošću”.
Od malena slušamo kako je život težak, kako trebamo mnogo raditi i mučiti se da bismo preživjeli, da je život surov, da ne možemo dobiti/biti sve. S takvim informacijama gradimo svoju realnost koja postaje surova, realnost u kojoj nestaje Djed Mraz, u kojoj jednorozi i vile ne postoje, realnost gdje se po muci poznaju junaci, gdje sretne bajke nisu moguće.
Često slušam kako moj stav i pogled na život gdje vidim ljepotu u svemu što nas okružuje i prijatelja u svakom strancu nisu normalni. Tad samo pitam je li normalno da oni u svakom vide neprijatelja, da za svaku osobu misle da će ih povrijediti, je li normalno u svemu očekivati nešto loše, je li normalno bojati se svake promjene i prolaznosti. Vaše misli su plod onog što vidite, onog što upijate kroz osjetila, a one će oblikovati vašu okolinu, vašu realnost, vaš svijet i sukladno tome što su vaše misli „teže” i vaš život će biti takav. Ako stalno pratite vijesti, gledate strahote koje se dešavaju i jedino što zaokuplja vašu pažnju su nesretne vijesti i tragedije, vaš život će se pretvoriti u to. Nitko ne kaže da ignorirate činjenicu da u svijetu uvijek negdje netko vodi rat, da postoje ubojstva (znam i ja to), ali to ne znači da sav vaš fokus mora biti usmjeren na to, ako možete nešto učiniti da biste „popravili” svijet oko sebe, učinite to, usmjerite svoju energiju, vrijeme i resurse u to, ali kad ste učinili sve što možete, posvetite se sebi, posvetite se lijepim stvarima koje nas okružuju. Odmaknite se od televizora i svih teških tema koje nam donosi, maknite se i od novina koje su također pune pesimističnih prognoza i članaka o strahovitim katastrofama. Budite informirani koliko trebate biti i za ono što možete promijeniti, ali nemojte svoju svoju energiju trošiti na ono što vam neće donijeti dobrobiti u život. Promijenite perspektivu i kad vam se desi nešto loše probajte na to gledati s vedrije strane i vidjeti što vam lijepog život s time donosi. Kad vam pukne guma, vidite zašto vas je život zaustavio i usporio upravo na tom putu, vidite što je to sve oko vas, možda vas je kreacija (Bog, univerzum, viša sila ili kako god to nazivali) time spasila od neke tragedije. Kad vam iz života ode draga osoba budite zahvali na vremenu provedenom zajedno i na svim predivnim zajedničkim trenucima. Kad provodite vrijeme s dragim osobama budite prisutni tijelom, duhom i mislima, upijajte te trenutke kroz sva osjetila, osjetite koje sve emocije se bude u vama i dopustite da vas preplave, kažite dragim osobama da ih volite, cijenite i da ste im podrška, nemojte čekati da bude prekasno. Usmjerite se na ljepote ovog svijeta i unutrašnje ljepote drugih ljudi, budite zahvalni na svemu, pronađite u svemu LJUBAV jer samo tako vaš život će biti pun lakoće, fluidnosti i pozitivnosti, svaki vaš korak bit će posut šljokicama, a svaki trenutak magičan. Neka vaša realnost bude LJUBAV.
tekst i foto: Valentina